im. ž. 〈G rastèrećenosti, I rastèrećenošću/rastèrećenosti〉 1. svojstvo onoga što je oslobođeno tereta, što nema tereta na sebi 2. osobina onoga koji je oslobođen obveza, dužnosti ili briga

im. s. 〈G rasterećénja〉 osjećaj olakšanja koji nastaje pri skidanju kakva tereta

im. s. 〈G rasterećívānja〉 1. oslobađanje koga tereta, skidanje tereta s koga ili čega; ant. opterećivanje 2. smanjivanje opsega ili količine čega; ant. opterećivanje 3. pren. a. oslobađanje koga obveza, dužnosti ili briga; ant. opterećivanje b. skidanje sa sebe velike obveze, dužnosti ili brige

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasterèćujēm, 3. l. mn. rasterèćujū, imp. rasterèćūj, aor. rasterećívah, imperf. rasterèćīvāh, prid. r. rasterećívao, prid. t. rasterèćīvān〉 1. oslobađati koga tereta, skidati teret s koga ili čega 2. smanjivati opseg ili količinu čega [~ državni proračun] 3. pren. oslobađati koga obveza, dužnosti ili briga [~ suradnike od mnogobrojnih zadataka]; ant. natovarivati razg., zatrpavati pren. • rasterećívati se 〈povr.〉 1. skidati velik teret 2. pren. skidati sa sebe velike obveze, dužnosti ili brige; ant. opterećivati (se); vidski paranjak: rasteretiti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rastèretīm, 3. l. mn. rastèretē, imp. rastèreti, aor. rastèretih, prid. r. rastèretio, prid. t. rastèrećen〉 1. osloboditi tereta, skinuti teret s koga ili čega 2. smanjiti opseg ili količinu čega [~ državni proračun] 3. pren. osloboditi koga obveze, dužnosti ili brige [~ suradnike od mnogobrojnih zadataka]; ant. natovariti razg., zatrpati pren. • rastèretiti se 〈povr.〉 1. skinuti velik teret 2. pren. skinuti sa sebe velike obveze, dužnosti ili brige; ant. opteretiti (se); vidski paranjak: rasterećivati ( se)

prid. 〈G ràsterskōg(a); ž. ràsterskā, s. ràsterskō〉 koji se odnosi na rastere [rasterska mreža]

im. s. 〈G rastézānja〉 1. činjenje čega duljim; sin. izduljivanje, izduživanje, razvlačenje 2. pren. a. činjenje da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga; sin. oduljivanje, produljivanje, razvlačenje pren. b. ispravljanje tijela vježbom c. trajanje dulje od predviđenoga ili zadanoga; sin. duljenje, razvlačenje pren., razg. 3. gubljenje prvotnoga oblika povećavanjem ili širenjem; sin. razvlačenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstēžēm, 3. l. mn. ràstēžū, imp. rastéži, aor. rastézah, imperf. ràstēzāh, prid. r. rastézao, prid. t. ràstēzān〉 1. vukući povećavati dužinu čega, činiti što duljim [~ gumicu za kosu]; sin. razvlačiti 2. pren. činiti da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga [~ predavanje]; sin. oduljivati, produljivati, produžavati, produživati, razvlačiti pren. • rastézati se 〈povr.〉 1. gubiti prvotni oblik povećavanjem ili širenjem [Majice se rastežu u pranju.]; sin. razvlačiti se v. pod razvlačiti 2. pren. a. vježbom ispravljati tijelo [~ se na spravama] b. trajati dulje od predviđenoga ili zadanoga [Nastava se rasteže u nedogled.]; sin. razvlačiti se pren., razg. v. pod razvlačiti; Vidski parnjak: rastegnuti

prid. 〈G rastèzljiva; odr. rastèzljivī, G rastèzljivōg(a); ž. rastèzljiva, s. rastèzljivo; komp. rastezljìvijī〉 usp. rastegljiv

im. ž. 〈G rastèzljivosti, I rastèzljivošću/rastèzljivosti〉 usp. rastegljivost

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rástem, 3. l. mn. rástū, imp. rásti, aor. rástoh, imperf. rástijāh, prid. r. m. rȃstao, ž. rásla, s. rȃslo, mn. rȃsli〉 1. protezati se u visinu i širinu, postajati višim ili većim [Djeca rastu; Pšenica raste.] 2. provoditi gdje djetinjstvo i mladenačko razdoblje [~ na selu; ~ u brojnoj obitelji]; sin. odrastati 3. 〈3. l.〉 postajati višim [Temperatura raste; Voda raste.]; sin. dizati se v. pod dizati, podizati se v. pod podizati, povisivati se v. pod povisivati; ant. snizivati se v. pod snizivati, spuštati se v. pod spuštati 4. pren. postajati većim ili postupno dobivati veću vrijednost [Dug raste.; Plaće rastu.]; sin. penjati se pren., povećavati se v. pod povećavati; ant. padati pren., smanjivati se v. pod smanjivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstjerām, 3. l. mn. ràstjerajū, imp. ràstjerāj, aor. ràstjerah, prid. r. ràstjerao, prid. t. ràstjerān〉 1. otjerati s kakva mjesta, učiniti da se skupina brzo raziđe [~ novinare]; sin. razjuriti 2. pren. osloboditi se neželjena sjećanjana na koga ili što [~ ružne misli]; vidski paranjak: rastjerivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rastjèrujēm, 3. l. mn. rastjèrujū, imp. rastjèrūj, aor. rastjerívah, imperf. rastjèrīvāh, prid. r. rastjerívao, prid. t. rastjèrīvān〉 1. tjerati s kakva mjesta, činiti da se skupina brzo raziđe [~ novinare; ~ skup] 2. pren. oslobađati se neželjena sjećanja na koga ili što [~ ružne misli]; vidski paranjak: rastjerati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstočīm, 3. l. mn. ràstočē, imp. rastòči, aor. rastòčih, prid. r. rastòčio, prid. t. ràstočen〉 preliti kakvu tekućinu iz jednoga spremišta ili posude u više spremišta ili posuda [~ rakiju; ~ vino iz bačve]; vidski parnjak: rastakati¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstočīm, 3. l. mn. ràstočē, imp. rastòči, aor. rastòčih, prid. r. rastòčio, prid. t. ràstočen〉 1. glođući izdupsti ili izbušiti [Crvi su rastočili drvo.] 2. uništiti što tako da se raspadne [Vlaga je rastočila zid.]; vidski paranjak: rastakati²

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstopīm, 3. l. mn. ràstopē, imp. rastòpi, aor. rastòpih, prid. r. rastòpio, prid. t. ràstopljen〉 topeći učiniti čvrstu tvar tekućom [~ maslac] • rastòpiti se 〈povr.〉 1. topeći se prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, topeći se nestati [Tableta se rastopila u vodi.]; sin. otopiti se v. pod otopiti 2. pren. ispuniti se zadovoljstvom [~ se od ljepote]; vidski paranjak: rastapati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràstrčīm se, 3. l. mn. ràstrčē se, imp. rastr̀či se, aor. rastr̀čah se, prid. r. rastr̀čao se, prid. t. rȁstrčān〉 1. razgibati se trčeći [~ na nogometnome igralištu] 2. pren. u velikoj žurbi obaviti različite stvari ili obići različita mjesta [~ po gradu]; sin. ustrčati se

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstrēsām, 3. l. mn. rastrésajū, imp. ràstrēsāj, aor. rastrésah, imperf. ràstrēsāh, prid. r. rastrésao, prid. t. ràstrēsān〉 tresući razbacivati što na različite strane; vidski parnjak: rastresti

prid. 〈G rastresèna; odr. rastrèsenī, G rastrèsenōg(a); ž. rastresèna, s. rastresèno; komp. rastresènijī〉 1. koji je razbacan na sve strane [rastreseno žito] 2. pren. koji ne može srediti misli, usmjeriti pozornost na što [rastresena osoba]; sin. rastrojen, smušen

im. ž. 〈G rastrèsenosti, I rastrèsenošću/rastrèsenosti〉 1. svojstvo onoga što je razbacano na sve strane 2. osobina onoga koji ne može srediti misli, usmjeriti pozornost na što; sin. rastrojenost, smušenost

prid. 〈G ràstresita; odr. ràstresitī, G ràstresitōg(a); ž. ràstresita, s. ràstresito; komp. rastresìtijī〉 koji nije čvrsto povezan, koji se lako rastresa ili sipa [rastresito tlo]; sin. rahao; ant. zbijen

prid. 〈G rástresnōg(a); ž. rástresnā, s. rástresnō〉 koji se razilazi od drugih koji potječu iz iste točke [rastresne leće]; sin. divergentan; ant. konvergentan, sabirni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rastrésem, 3. l. mn. rastrésū, imp. rastrési, aor. rastrésoh, prid. r. ràstrēsao, prid. t. rastrèsen〉 tresući razbacati što na različite strane [~ zemlju]; vidski parnjak: rastresati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstrgām, 3. l. mn. ràstrgajū, imp. ràstrgāj, aor. ràstrgah, prid. r. ràstrgao, prid. t. ràstrgān〉 1. potežući ili čupajući učiniti da što bude u komadima [~ papir; ~ platno]; sin. poderati, razderati 2. zubima otkinuti dijelove [Vuk je rastrgao janje.]; sin. razderati • ràstrgati se 〈povr.〉 v. poderati se pod poderati; sin. rastrgnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstrgnēm, 3. l. mn. ràstrgnū, imp. ràstrgni, aor. ràstrgnuh, prid. r. ràstrgnuo, prid. t. ràstrgnūt〉 usp. rastrgati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rastròjāvām, 3. l. mn. rastrojávajū, imp. rastròjāvāj, aor. rastrojávah, imperf. rastròjāvāh, prid. r. rastrojávao, prid. t. rastròjāvān〉 narušavati ili remetiti ustroj u kakvoj organizaciji [~ vatrogasnu jedinicu]; ant. ustrojavati • rastrojávati se 〈povr.〉 gubiti dodir sa stvarnošću; vidski paranjak: rastrojiti

prid. 〈G ràstrojena; odr. ràstrojenī, G ràstrojenōg(a); ž. ràstrojena, s. ràstrojeno; odr. rastrojènijī〉 koji ne može srediti misli, usmjeriti pozornost na što [rastrojena osoba]; sin. rastresen pren., smušen

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstrojīm, 3. l. mn. ràstrojē, imp. rastròji, aor. rastròjih, prid. r. rastròjio, prid. t. ràstrojen〉 1. narušiti ili poremetiti ustroj u kakvoj organizaciji [~ vatrogasnu jedinicu]; ant. ustrojiti; vidski parnjak: rastrojavati 2. narušiti ili poremetiti uobičajen sklad čega [~ prirodu; ~ zdravlje] • rastròjiti se 〈povr.〉 ne moći srediti misli, ne moći usmjeriti pozornost na što; vidski parnjak: rastrojavati se v. pod rastrojavati

prid. 〈G rástrošna; odr. rástrošnī, G rástrošnōg(a); ž. rástrošna, s. rástrošno; komp. rastròšnijī〉 koji rado i mnogo troši, koji troši preko mjere [~ mladić]; sin. rasipan; ant. škrt

pril. 〈komp. rastròšnijē〉 tako da se mnogo troši, da se troši preko mjere [~ živjeti]; sin. rasipno; ant. škrto

im. ž. 〈G rástrošnosti, I rástrošnošću/rástrošnosti〉 osobina onoga koji je rastrošan; sin. rasipnost; ant. škrtost

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstrūbīm, 3. l. mn. ràstrūbē, imp. rastrúbi, aor. rastrúbih, prid. r. rastrúbio, prid. t. ràstrūbljen〉 proširiti vijest o čemu ili razglasiti što u javnosti [~ čije tajne]; vidski parnjak: rastrubljivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rastrùbljujēm, 3. l. mn. rastrùbljujū, imp. rastrùbljūj, aor. rastrubljívah, imperf. rastrùbljīvāh, prid. r. rastrubljívao, prid. t. rastrùbljīvān〉 širiti vijest o čemu ili razglašavati što u javnosti [~ čije tajne]; vidski parnjak: rastrubiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rastùmāčīm, 3. l. mn. rastùmāčē, imp. rastumáči, aor. rastumáčih, prid. r. rastumáčio, prid. t. rastùmāčen〉 učiniti da što postane jasno i razumljivo [~ nepoznato; ~ novo gradivo]; sin. objasniti, protumačiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstūžīm, 3. l. mn. ràstūžē, imp. rastúži, aor. rastúžih, prid. r. rastúžio, prid. t. ràstūžen〉 učiniti koga tužnim ili izazvati u kome tugu [Rastužila me njegova priča.] • rastúžiti se 〈povr.〉 postati tužnim; sin. ožalostiti poet., ražalostiti; ant. obradovati, razveseliti, usrećiti; Vidski parnjak: rastuživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rastùžujēm, 3. l. mn. rastùžujū, imp. rastùžūj, aor. rastužívah, imperf. rastùžīvāh, prid. r. rastužívao, prid. t. rastùžīvān〉 činiti koga tužnim [Rastuživale su me tvoje priče.]; sin. žalostiti; ant. razveseljavati, usrećivati • rastužívati se 〈povr.〉 postajati tužnim [~ zbog ocjena]; vidski paranjak: rastužiti

im. s. 〈G rastvárānja〉 1. otvaranje čega širom 2. → otapanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstvārām, 3. l. mn. rastvárajū, imp. ràstvārāj, aor. rastvárah, imperf. ràstvārāh, prid. r. rastvárao, prid. t. ràstvārān〉 1. otvarati što širom [~ prozorske kapke] 2. → otapati • rastvárati se 〈povr.〉 postajati otvorenim [Cvjetovi se rastvaraju]; vidski paranjak: rastvoriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràstvorīm, 3. l. mn. ràstvorē, imp. rastvòri, aor. rastvòrih, prid. r. rastvòrio, prid. t. ràstvoren〉 1. otvoriti što širom [~ prozorske kapke]; sin. raskriliti pren. 2. → otopiti • rastvòriti se 〈povr.〉 postati otvorenim [Cvijet se rastvorio.]; vidski paranjak: rastvarati

gl. svrš. prijel. → prosuditi

im. s. → prosuđivanje

gl. nesvrš. prijel. → prosuđivati

im. s. 〈G rasúla〉 stanje nereda, raspad koje cjeline

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràsūšīm se, 3. l. mn. ràsūšē se, imp. rasúši se, aor. rasúših se, prid. r. rasúšio se, prid. t. ràsūšen〉 postati lomljivim zbog gubitka vlage ili zbog sušenja [Parket se rasušio.]; vidski parnjak: rasušivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. rasùšujēm se, 3. l. mn. rasùšujū se, imp. rasùšūj se, aor. rasušívah se, imperf. rasùšīvāh se, prid. r. rasušívao se〉 postajati lomljivim zbog gubitka vlage ili zbog sušenja [PArket se rasušuje.]; vidski parnjak: rasušiti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁspēm, 3. l. mn. rȁspū, imp. ràspi, aor. ràsūh, prid. r. m. rȁsuo, ž. rȁsūla, s. rȁsūlo, mn. rȁsūli, prid. t. rȁsūt〉 1. sipajući staviti na sve strane [~ brašno; ~ šećer]; sin. razasuti poet. 2. pren. lakoumno potrošiti [~ novac]; vidski paranjak: rasipati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsvijētlīm, 3. l. mn. ràsvijētlē, imp. rasvijétli, aor. rasvijétlih, prid. r. rasvijétlio, prid. t. ràsvijētljen〉 1. osvijetliti sa svih strana [~ spomenik na trgu; ~ pozornicu] 2. pren. učiniti da što postane jasnim i razumljivim [~ problem; ~ slučaj pljačke]; sin. osvijetliti pren. • rasvijétliti se 〈povr.〉 postati jasnim i razumljivim; Vidski parnjaci: rasvjetljavati, rasvjetljivati

im. ž. 〈G rȁsvjetē〉 1. sustav opskrbe svjetlom i sredstva osvjetljivanja [javna ~; električna ~] 2. svjetlosne naprave kojima se postiže željeni dojam ili ugođaj na pozornici, televizijskome studiju ili pri snimanju filma i fotografija [~ scene]; sin. (osvjetljenje)